Vinkovci, grad tisućljetne tradicije i kulture

Vinkovci su istočno slavonski grad koji se smjestio na rijeci Bosutu.


Područje je naseljeno još od davnih neolita, a kao prvo značajno naselje u pisanim spomenicima spominje se rimski grad Colonia Aurelia Cibalae. Današnji Vinkovci nastali su na srednjovjekovnom naselju Sv. Ilija dok je austrougarski period Vinkovcima ostavio vrlo lijepu baroknu jezgru.

Tijekom triju stoljeća kulturni život na području današnje Vukovarsko-srijemske županije i grada Vinkovaca obogaćivao se raznim imenima od kojih su mnoga trajno upisana u hrvatsku kulturnu i umjetničku povijest.

Gospodarstvo grada Vinkovaca proizlazi iz njegovog veoma povoljnog geografskog položaja. Vinkovci su oduvijek bili na raskrižju putova, stanovništvo raznih narodnosti iz mnogih drugih krajeva donosilo je na ovo područje razna poljoprivredna i obrtnička iskustva. Grad je poznat po brojnim športskim društvima, te državnim manifestacijama.

Zemljopisni položaj
Grad Vinkovci nalazi se na krajnjem sjeveroistoku Hrvatske, između Dunava i Save, smješten uz rijeku Bosut.

Grad i njegovo šire područje smješteno je na 78-125 m nadmorske visine, s površinom od 102.805 ha, od čega 60.623 ha oranica i 29.149 ha pretežito hrastovih i jasenovih šuma, s blagom kontinentalnom klimom, te s dovoljnim i povoljnim rasporedom padalina.

Prostire se uz Bosutsku nizinu, te autocestu i željezničku prugu, koji spajaju Zapadnu Europu s Dalekim istokom, te Srednju Europu s izlaskom na Jadransko more.

Umjetnost i kultura
Orion posuda Vinkovci
Dramska umjetnost Vinkovci
Kazališna tradicija u Vinkovcima seže u daleku 1917. godinu kada je Diletantsko kazalište izvelo “Prosce" Ise Velikanovića. Ovo djelo kao da je najavilo bogati šokački repertoar vinkovačke scene. Narodno kazalište Vinkovci izvelo je 5. srpnja 1945., odmah nakon II. svjetskog rata, zahtjevno djelo “Požar strasti” Josipa Kosora. Slijede “Inoče” Joze Ivakića (1966.), “Graničari” Josipa Freudenreicha (1971.), dramatizirani roman “Đuka Begović” Ivana Kozarca (1974.), “Šokica” Ilije Okrugića (1976.), dramatizirani “Mrtvi kapitali” Josipa Kozarca (1977.), “Pouzdani sastanak” Joze Ivakića (1978.), mjuzikl I. Boždara i Davora Kačića “Bećarske vatre”, dramatizirani “Satir iliti divji čovik” M. A. Reljković (1982.) i mnoga druga djela. Vinkovački dramski amateri dostigli su visoku umjetničku razinu svoje glume. Franjo Jelinek Beli bio je izvrstan Đuka Begović.

Vinkovačko kazalište dalo je i kasnije poznate profesionalne glumce kao što su Vanja Drach, Nada Subotić, Ivo Ficij, Mato Ergović, Žarko Mijatović, Jasna Bašić, Rade Šerbedžija, Ivo Gregurović, Vesna Tominac i drugi. Kao ravnatelj kazališta zaslužni su za njegov uspon Vojin Dubajić, Vladimir Rem i Miroslav S. Mađer. Osobito uspješan redatelj bio je Himzo Nuhanović, višegodišnji scenarist otvorenja “Vinkovačkih jeseni”. Na toj su svečanosti sudjelovali mnogi poznati glumci koji su svoje umjetničko djelovanje započeli na vinkovačkim kazališnim daskama. Čest gost bio je i poznati glumac Fabijan Šovagović, kao izvrstan Đuka Begović i interpretator poezije i proze sa šokačkom tematikom.

Likovna umjetnost
Vinkovačko kazalište dalo je i kasnije poznate profesionalne glumce kao što su Vanja Drach, Nada Subotić, Ivo Ficij, Mato Ergović, Žarko Mijatović, Jasna Bašić, Rade Šerbedžija, Ivo Gregurović, Vesna Tominac i drugi. Kao ravnatelj kazališta zaslužni su za njegov uspon Vojin Dubajić, Vladimir Rem i Miroslav S. Mađer. Osobito uspješan redatelj bio je Himzo Nuhanović, višegodišnji scenarist otvorenja “Vinkovačkih jeseni”. Na toj su svečanosti sudjelovali mnogi poznati glumci koji su svoje umjetničko djelovanje započeli na vinkovačkim kazališnim daskama. Čest gost bio je i poznati glumac Fabijan Šovagović, kao izvrstan Đuka Begović i interpretator poezije i proze sa šokačkom tematikom.

Likovna umjetnost
Šokadija kao tema za umjetničko likovno stvaralaštvo prepoznatljiva je kod brojnih umjetnika starije i nove generacije. Postoji veliki broj umjetnika koji rođenjem ili životom nisu bili vezani za Vinkovce, ali su ovom gradu darovali poneko važno djelo. Među njima su Albert Kinert (grafički list Satir), Branko Ružić (Šokačko kolo na terasi bivše Cibalae banke) i Rudolf Švagel Lešić (poprsje Josipa Kozarca).

Vanja Radauš, akademski kipar, slikar, grafičar i pjesnik, jedan od najznačajnijih hrvatskih likovnih umjetnika i kulturnih djelatnika kojemu su Šokadija i grad Vinkovci bili nadahnućem za stvaranje nježnih likova Šokica, a svoju Slavoniju je obdario skulpturama M. A. Reljkovića, Josipa i Ivana Kozarca, Josipa Kosora, Josipa Lovretića, Ivane Brlić Mažuranić i drugih značajnih osoba.

Postoji veliki broj umjetnika koji su cijeli život vezani uz Vinkovce, Antun Babić, medaljer i grafičar; Ivan Domac, pokazivao interes za pejzaž; Božidar Kopić, slikao portrete, aktove i pejzaže; Joza Mataković, slikar i scenograf, autor znaka Vinkovačkih jeseni; Đurđena Zaluški , trajno vezana uz motive ravničarskih krajolika rodnih Vinkovaca; Katarina Žanić Michieli, njezine su slike sjećanje na Slavoniju u cjelokupnoj njezinoj fenomenologiji; Jasna Maretić Diminić, za svoj likovni izraz odabrala je motiv krajolika, Stjepan Jozić, slikar senzibilne palete i pastelnih tonova, ravnatelj Gradskog muzeja i Galerije umjetnosti; Dubravko Mataković, jedan od vodećih suvremenih hrvatskih majstora stripa, kao i mnogi drugi.

Književnost
Tijekom tri stoljeća književni život na području današnje Vukovarsko-srijemske županije obogaćivao se poznatim imenima od kojih su mnoga trajno upisana u hrvatsku književnu povijest. Matija Antun Reljković, glavni je promicatelj prosvjetiteljstva u književnosti ovih krajeva u 18. stoljeću. Osim spjeva “Satir iliti divji čovik”, napisao je “Novu slavonsku i nimačku gramatiku”.

U 19. stoljeću najznačajnija književna ličnost je Josip Kozarac, moderni nastavljač ideja Reljkovićevih. Josip Lovretić, pučki pripovjedač i pjesnik, istaknuti je hrvatski etnograf i etnolog; Josip Kosor, romanopisac, dramatičar, autor brojnih pripovijedaka, putopisa, feljtona; Joza Ivakić, svojim igrokazima iz slavonskog života označava najviši domet hrvatske dramske književnosti u žanru pučkog teatra; Josip Bogner, piše recenzije, studije, eseje i književno-povijesne rasprave; Ivan Kozarac, njegovo kratkotrajno životno stvaranje svojevrsna je slikovnica Vinkovaca i Šokadije.

Glazbeni život
Od značajnih glazbenih umjetnika koji su potekli s ovog područja, moramo spomenuti Josipa Runjanina (1821.-1878.), skladatelja hrvatske himne, osobe koja se nameće u glazbenoj umjetnosti.

U Vinkovcima je 1948. osnovana Gradska muzička škola, 1971. postala je osnovna muzička škola, a danas se zove Osnovna glazbena škola Josipa Runjanina Vinkovci. Njenim djelovanjem započinje sustavni i dugotrajni rad na glazbenom kultiviranju slušateljstva i mladih naraštaja.

Među mnogobrojnim tamburaškim sastavima ističu se Najbolji hrvatski tamburaši (Zlatni dukati), Dike, Slavonske lole, Patria, Sinovi ravnice i drugi. U tzv. pop glazbi među najpoznatijim je dance skupina Colonia - danas najuspješnija dance grupa u Hrvatskoj, a na hrvatskoj rock sceni skupina Majke. Iako skupina više ne postoji, bivši pjevač Goran Bare, objavio je svoj prvi solo album sa sastavom Plaćenici, koji je postavio nove standarde na Hrvatskoj blues sceni, te nastavlja s radom izdavanjem novog albuma “Za život”. Tu je i reper Shorty, koji se proslavio sa hip-hop izvedbom pjesme ”Dođi u Vinkovce”. Također, ne možemo ne spomenuti pokojnog “Satana panonskog”, možda i jedinog pravog Hrvatskog “underground” izvođača, poznatog po svojim krvavim scenskim nastupima i nesvakidašnjom prozom.

Također Vinkovci imaju i svoj veoma mlad, ali izvrstan Gradski puhački orkestar koji svira već 2 i pol godine. Do sada su imali mnogo nastupa čak i izvan naše zemlje, a nerijetko nastupaju i na ulicama grada, kao npr. za dobro poznate Vinkovačke jeseni, te neke veće blagdane - Božić, Nova godina…

Znamenitosti

Vinkovačke jeseni
U Vinkovcima, najvećem gradu jugoistočne Slavonije i Vukovarsko-srijemske županije, već više od tri i pol desetljeća održavaju se u rujnu mjesecu Vinkovačke jeseni.
Vinkovačke jeseni najveća su i najpoznatija folklorna, kulturna, gospodarska i turistička manifestacija ne samo Vinkovaca i okolice, već Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema,
pa čak kontinentalne Hrvatske u cjelini. Na manifestaciji sudjeluju foklorne skupine iz različitih dijelova Hrvatske, dijaspore i drugih zemalja Europe i Amerike.

Prve Vinkovačke jeseni održane su u rujnu 1966. godine. U početku bila je to lokalna smotra izvornoga slavonskog folklora na kojoj su nastupale folklorne skupine iz okolice
Vinkovaca, a potom i Slavonije i Baranje.

Godine 1970. uz spomenute skupine na Smotri sudjeluju i skupina Gradišćanskih Hrvata i Rusina i Ukrajinaca iz Petrovaca. Kasnije se na
Smotri pojavljuju folklorne skupine iz raznih dijelova bivše Jugoslavije, Austrije, Mađarske, Poljske, Slovačke, Rumunjske, Francuske, Švedske i SAD.

Od 1977.godine Vinkovačke jeseni su smotra izvornog foklora naroda i narodnosti Hrvatske, a od 1990. godine smotra izvornoga hrvatskoga foklora na kojoj nastupaju i foklorne skupine iz dijaspore.

Svečanom otvorenju Jeseni prethode Folklorne večeri. One se održavaju nekoliko večeri prije svečanog otvorenja Jeseni i na njima nastupaju foklorne grupe iz okolice Vinkovaca,
a od 1993. godine iz Vukovarsko-srijemske županije. Od osamdesetih godina foklorne večeri imaju natjecateljski karakter, a najbolje skupine stječu pravo nastupa na
Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu i Đakovačkim vezovima.

Svečanost otvorenja događa se na otvorenoj pozornici na središnjem gradskom trgu ili pokraj Bosuta s programom kojem je izvorište i nadahnuće Slavonija i Šokadija – njezini običaji i
hrvatska tradicija. U programu sudjeluju popularni hrvatski glumci, tamburaške skupine i pjevači klasične, zabavne i narodne glazbe. Na tim priredbama visoke kulturno-umjetničke i
zabavne razine okupi se više tisuća žitelja grada na Bosutu, Županije i gostiju iz raznih dijelova Hrvatske u inozemstva. Svaku priredbu izravno prenosi HRT.

Jedna od najzanimljivijih priredbi Vinkovačkih jeseni su Šokački divani, nastali kao priredba koja ima za cilj dočarati izvorni govor, igre i zabavu odnosno duh i mentalitet Šokca,
Slavonca i obnoviti nekadašnje divane. U sklopu Vinkovačkih jeseni održavaju se od 1974. godine najčešće u nekom od naselja vinkovačke okolice.

Mimohod sudionika Smotre foklora ulicama Vinkovaca blagdan je za oči i uši. Kolona svih sudionika, nakon svečane mise u crkvi Sv. Euzebia i Poliona dugačka nekoliko
kilometara kreće se prema stadionu NK Cibalie, zadržavajući se kratko ispred glavne pozornice na otvorenom. Više desetina tisuća gledatelja koji ispune ulice i središnji
gradski trg, mogu uživati u ljepoti narodnih nošnji i zvucima foklornih skupina iz Mađarske, Ukrajine, Poljske, Slovačke, Francuske, Švedske i drugih zemalja koji kao
gosti sudjeluju na Jesenima. Smotra folkora s mimohodom svih sudionika i predstavljanjem konjskih zaprega najatraktivnija je i najposjećenija priredba Vinkovačkih jeseni.
S početnih dvadesetak izvornih skupina i 700 izvođača Smotra foklora danas okuplja preko sedamdeset skupina s oko 3.000 izvođača. Poseban interese na Mimohodu i
Smotri izaziva pojava i nastup konjskih zaprega. Kloparaju gradskim ulicama i trgovima uređene konjske zaprege. Posebno su lijepe i zanimljive svatovske. Za Šokca,
Slavonca, konji i zaprege zbog nekadašnjeg načina života imaju posebno, gotovo mitsko značenje. Otuda i velika ljubav i pozornost prema tim plemenitim životinjama kojih je sve manje.

Iako djeca na Jesenima sudjeluju od samog početka, 1970. godine nastaju Male vinkovačke jeseni, koje 1971. godine prerastaju u Dječje jeseni.

Športska natjecanja, crtanje na pločniku i panoima, nastupi dječjih zborova, foklornih i plesnih skupina, literata, recitatora i dječji korzo dio su sadržaja organiziranih na Dječjim jesenima.

Uz spomenute tradicionalne priredbe i manifestacije, na Jesenima se održavao i niz drugih priredbi kulturnog, gospodarskog i športskog sadržaja. U danima Jeseni u
gradu se održavaju likovne izložbe, književne večeri, koncerti, znanstveni i stručni skupovi, gospodarska savjetovanja i izložbe, promocije knjiga, športska natjecanja i
drugo. Vinkovačke jeseni slave, čuvaju, njeguju i pokazuju izvorno narodno blago, kulturu i običaje, slavonske, hrvatske, ali i pripadnika drugih naroda kao što su naši dragi i uvaženi gosti. Izvor: www.vinkovci.com.hr

Pročitano 3700 puta
Ocijeni sadržaj
(3 glasova)

Hotel Kunjevci

Adresa: Kunjevci bb
32100 Vinkovci
Vukovarsko-srijemska županija
HRVATSKA

tel: + 385(0)32.352.999
fax: + 385(0)32.352.997
mob: + 385(0)98.25.60.52

Radno vrijeme: 0-24

E-mail: hotel@hotel-kunjevci.hr

www. www.hotel-kunjevci.hr

Hostel Plus

Adresa: I. Gundulića 39
32100 Vinkovci
Vukovarsko-srijemska županija
HRVATSKA

tel: + 385 (32) 332.466
fax: + 385 (32) 339.900
mob: + 385 (99) 659.8121

Radno vrijeme: 0-24

E-mail: hostel.plus@gmail.com

www: www.hostel-plus.hr

Hostel Plus Centar

Adresa: Duga ulica 7
32100 Vinkovci
Vukovarsko-srijemska županija
HRVATSKA

tel: + 385 (32) 332.466
fax: + 385 (32) 339.900
mob: + 385 (99) 659.8121

Radno vrijeme: 0-24

E-mail: hostel.plus@vk.t-com.hr

www: www.hostel-plus.hr